Danas nam Zvonimir Gerber, magistar tehničkih znanosti i poklonik filozofije, svojim znanjem fotografije i kompjutora poklanja još jednu izložbu kojom afirmira fraktalnu geometriju i teoriju determinističkog kaosa. Fraktalna ili neeuklidska geometrija bavi se crtanjem i računanjem nepravilnosti. Te geometrijske nepravilnosti dobio je Gerber dugotrajnim radom kompjutora, odnosno matematočkim algoritmima. Kompjutor proizvodi slike naložene matematičkim opisom ili formolom. Zanimaju ga kaotična zbivanja i termodinamička svojstva – rast entropije – vizija boje. Realistički rečeno to bi, na primjer, bilo i računanje dužine morske obale, ili dužine krvinih žila ili površine razlivene vode. Sve to u sebi spaja i fiziku i filozofiju i matematiku, računalstvo i dakako ovaj put i likovnu umjetnost. Gledajući ono što na monitoru kompjutora programi višesatno izbacuju kao sliku, bira Gerber ono što ima estetsku dimenziju i senzaciju i to otiskuje kao fototisak u boji. Naravno, tu su, likovno rečeno, apstraktne grafike astralne ljepote i začudnih oblika. Može se u njima tragati i za nekom figuracijom pa tako možemo prepoznati i lik morskih čudovišta i lik ježinca ali je stvar ipak u ushitu nad ljepotom nepravilnih geometrijskih oblika i čudesnih boja. To su naravno i slike jer estetski uzbuđuju gledatelja i jer se galerijski izlažu. Gerber svojim slikama daje i slikovite filozofske nazive i time ih materijalizira u dimenziju čovjekove racionalnosti. Fraktali mogu biti odabrani kao slika jednostavnim odabirom jednadžbe. No kod Gerbera to i nije tako jednostavno i jednoznačno. To je uvijek stvaranje stabilne strukture; skladnih odnosa boja, stvaranje unutrašnjeg svijeta koji u svijoj kaotičnosti djeluje vrlo organizirani, svemirski određeno. Za razliku od većine suvremene umjetnosti koja ide ka grafičkom, crno-bijelom prikazu, ogoljelosti platna, redukciju teme, Gerber vraća barokni sjaj boji. Dakako, krajnja uputa o gledanju ove izložbe ipak bi bila da valja uživati u oblicima i bojama. Gerber suvereno vlada svojim programima, vlada kompjutorom i kada se radi o slikarstvu i fotografiji, i time dokazuje humanost sijelog njegovog likovnog posla.
Sam autor kaže: „Za one koje interesira da li bi to mogla biti i neka vrsta umjetnosti (a zapravo su u neprilici gdje i kako ju svrstati) kao autor ponovio bih mišljenje mijih istomišljenika - Umjetnost nije medij priopćavanja, već je to medij izražavanja“.
Za kraj citirao bih jednog od vodećih fizičara današnjice, akademika Predraga Cvitanovića sa Sveučilišta u Atlanti USA , ...“Zvonimir Gerber na zadivljujući je način uspio pretvoriti beživotnu matematiku u čarobne slike koje daju naslutiti čovjekovo zadovoljstvo i u ovom novom svijetu u kojem živimo“.
prof. Mladena Muića u radio emisiji iz kulture