PREDGOVORI IZLOŽBI
SLIKE U VINU:

- PRVA
- DRUGA
- TREĆA
- ČETVRTA
- PETA
- ŠESTA

PREDGOVOR - prva slika u vinu

Sveti Ivan Zelina, 11. studenog 1996.
Đuro Vanđura

Pivo je voda i žito, preciznije, voda i ječam, sjedinjeni pod visokom temperaturom i odležani do apsolutnog sjedinjenja tvarnih elemenata. Žito je tijelo božje, nije cjelokupan On, samo njegov vidljivi dio, samo njegova slika. Voda je pamćenje svijeta i dolazi neprestano iz onih stanja kada su ljudi živjeli u skladu s bogovima. Oko voda obitavaju polubožanstva, nimfe i satiri, a u vodi su ribe, čuvari zemlje od podzemnih sila. Riba je i drugojačija slika Boga, ali samo jedna riba, samo haringa, jelo siromašnih i često gladnih, može plivati u pivu. Pitate za hmelj? Dobar hmelj je pivu što je vinu dobra bačva. Pivo je zemaljsko piće ljudi, satira i nimfi, nimfi potoka i polja, a vino je božje piće. Pivo je odabir božjih dobrota, jer praveći ga biramo vodu i ječam. Rakija je kemija, pretvorba, čin kojim se čovjek želi igrati bogova, pretvoriti prirodnu datost u nešto drugo. U staro doba sigurno su destilane stajale pod istim magijskim strahopoštovanjem ili zazorom kao i kovačnice ili mlinovi. Vino je čisti Božji dar. Ne možemo izabrati Sunce, niti Zemlju, niti oblake. Samo nam ostaje izbor u određenom trenutku spremiti sokove u bačve i onaj odabir s kojega ćemo trsa, u kojem trenutku ili kojom prilikom piti.

S vinom se ne postaje bog, ali mu se približuje, jer je vino piće ljubavi, a ljubav je Bog. Zato ne čudi koliko se vino kroz povijest i kroz zapise, kroz praksu i postojanje povezuje s bogovima. O vinu je rečeno puno toga i njegova povijest na Zemlji može više reći nego li i jedan čovjek. Prelistat ćemo danas neke znane ili manje znane knjige, podsjetiti se nekih običaja, fenomena i lijepih trenutaka. Od starih zapisa nećemo listati Bibliju, Homera ili Kineza, jer tamo puno teče vina u Dobro ili Zlo, svejedno. Možda ipak treba potcrtati najsvjetliji trenutak u povijesti ljudskoga roda, jer je i njemu svjedočio jedan pehar vina, dapače, ne samo svjedočio. Bila je to Posljednja večera. Učitelj je rekao uzmite i pijte, ovo je moja krv. U tom smo trenutku postali ljudi, u tom su trenutku prestale teći krvi žrtava, prestalo se lijevati krv bogu milih ili bogu manje milih. Od tog trenutka krv teče samo za one koji se ne libe sebi reći čovjek, samo za one koji igrajući se bogova drugima po zemlji rake kopaju. Vino je u obredima staroga Rima. Svaka slučajnost s poznatim navadama i ritualima je dobrodošla iako je nenamjerna.

Genius je prvotno roditelj kao simbol muškog sjemena, utjelovljenje muške snage i sposobnosti spolnog uživanja. To je duh zaštitnik muškarca koji ga prati kroz čitav život i dijeli s njime njegove radosti i brige. Njime se zaklinjalo, njemu su se prinosile žrtve, a posebno se slavio na rođendan: u bijeloj togi (toga alba), primale su se čestitke i darovi. Kip se genijev ovjenčavao, žrtvovalo mu se vino i kolač. Umjesto genija, stajala je uza svaku ženu njezina Junona.1

A uz majku i kćer (Demetra i Perzefona, op. m.) bio je još jedan treći kip, kip Bakha - Jakha (vinskog boga, koji jako kliče); jer se svećenici ovoga posljednjeg nisu dali odvratiti od toga, da u jesen, u vrijeme berbe grožđa, svoju službu božju ne stope sa svečanošću ratarskih božanstava. To je bila izvrsna zamisao. I ne samo stoga - a to znamo iz kasnijeg sakramenta pričesti -, što kruh ide uvijek zajedno s vinom: bez prisutnosti boga vina jesenski bi pohod u Eleusis nalikovao na žalobnu povorku. Ta započinjala su ona četiri mjeseca, kad je Perzefona ponovo provodila dane u naručju boga mrtvih, Hada!2

Kod Židova je također vino nezaobilazno u nizu obreda i običaja. Za vreme sedera kao predjelo se daje i povrće (celer, peršun i dr.) i posuda sa slanom vodom ili sirćetom za potapanje povrća. Osim toga, za vreme sederske svečanosti, prema propisima, treba popiti i četiri čaše vina.3

Posle službe u sinagogi u petak uveče, koja se nazivala sabatnji prijem, u kući se jede svečana večera. Ona počinje time što domačica pali sveće i izgovara specijalan blagoslov. To je osnovna religiozna dužnost. Zatim otac porodice osvećuje sabat izgovaranjem blagoslova (kadiš) nad čašom vina. Uz večeru idu specijalne pesme. Glavna tačka prepodnevne službe u subotu je čitanje fragmenata Tore ili Petoknjižja (hebr. paraše - odjeljci Mojsijevih knj. koji se čitaju subotom) i fragmenata iz Knjiga proroka (hebr. haftara) koje tumači jedan od članova zajednice. Svici Tore se uz veliki ceremonijal iznose i ponovo vraćaju u sveti kovčeg (aron hak - kodeš) koji se nalazi u sinagogi.4

Čin veridbe se ne mora izvoditi u sinagogi. Međutim, morao se izvesti u prisustvu desetorice muškaraca. Na početku se izgovara blagoslov i Psalam 100. Zatim se podiže čaša vina i nad njom izgovara formula blagoslova. Verenici ispijaju iz nje vino koje prema Starom zavetu i Talmudu simbolizuje plodnost (Psalam 128, 3; Jezekiel 19, 10; Beraha 50 b, 57 a; Tosefta sabat 10, 16). U prisustvu najmanje dva svedoka mladoženja pruža verenici zlatnu burmu rečima: Evo, preko ovog prstena si mi posvećena, prema Mojsijevom zakonu i Izraelu.5

Svi znamo koliko je vino bitno u narodnoj kulturi, pa i filozofija svjetovnih običaja i ceremonija ne može bez spomena vina. Iznutrice, stomak, creva - to je trbuh, utroba, to je unutrašnjost, to je - život čovjeka. Ali istovremeno to je i utroba koja guta i proždire. Ovim dvojakim značenjem, tako reći vrhom i dnom te riječi obično se igrao groteskni realizam. Već smo citirali Henri Etiennea, kod koga se vidi kako je u Rableovoj epohi bio običaj da se, obrnuvši čašicu vina, izgovore riječi iz pokajničkog ispovjednog psalma: Srce čisto sazdaj u meni, Bože, i duh istinit obnovi u utrobi mojoj (in visceribus meis): ta vino je ispiralo crijeva (viscera). Ali problem je još složeniji. Unutrašnjost i crijeva vezani su za pražnjenje i izmet. Dalje, utroba ne samo da jede i guta nego i nju samu jedu i gutaju (jelo tripes). U Priči o hmelju (u prvoj knjizi romana) jedan od sugovornika, spremajući se ispiti čašu vina, kaže drugome: Ako treba da pošaljete nešto na reku, ona (čaša) ide oprati utrobu (prali su ih obično na rijeci), imajući u vidu i utrobu koju je pojeo, i vlastitu utrobu. Zatim, iznutrice su u vezi sa smrću, sa klanjem i ubijanjem (kod nas se kaže prosuti crijeva, tj. ubiti, zaklati). Konačno, one su vezane i s rođenjem: utroba rađa. Tako su u slici tripes povezane u jedan neraskidivi groteskni čvor - život, smrt, rođenje, jelo; to je središte tjelesne topografije gdje gore i dolje prelaze jedno u drugo.6 Ili:

Branioci praznika luda, od XV. stoljeća, pozivaju se prije svega na to kako su taj praznik uveli u najranijim vijekovima kršćanstva naši preci, koji su najbolje znali što čine. Zatim se podvlači ne ozbiljni već čisto šaljiv (lakrdijaški) karakter praznika. To praznično veselje je neophodno da bi se glupost (lakrdijanje) koja je naša druga priroda i čini se urođenom čovjeku, mogla barem jednom u godini slobodno izživjeti. Burad s vinom prskaju ako se s vremena na vrijeme ne otvaraju otvori i ne pušta u njih zrak. Svi smo mi ljudi slabo zatvorene bačve koje prskaju od vina mudrosti, ako se to vino nalazi u neprestanom vrenju strahopoštovanja i straha od Boga. Potrebno mu je dati zraka kako se ne bi pokvarilo. Zato mi, u određene dane, dopuštamo sebi lakrdijaštvo (glupost), da bi se zatim s još većom usrdnošću vratili služenju Boga. Takva je odbrana praznika luda u XV. stoljeću (na pariškom teološkom fakultetu 12. 03. 1444.)7

Ima vino svoje i negativne ili bolje rečeno, opasne karakteristike. Nigdje se toliko umjerenost ne osjeća i ne vidi kao kod vina i nigdje nije svijest o osobnim mogućnostima toliko naglašena kao kod vina. Komu: ah? komu: jao? komu: svađe? komu: uzdasi? komu: rane nizašto? komu: zamućene oči? Onima što kasno sjede kod vina, koji su došli kušati vino začinjeno. Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u čaši svjetlucavo prelijeva: pije se tako glatko, a na kraju ujeda kao zmija i žaca kao guja ljutica. Oči će ti gledati tlapnje i srce govoriti ludosti. I bit će ti kao da ležiš na pučini morskoj ili kao da ležiš navrh jarbola.8

Mi međutim, ogrezli u vinu i razvratu, nemamo hrabrosti ni za to da već postojeću umjetnost pokušamo razumjeti, nego kritizirajući djela iz starine poučavamo i učimo samo pogreške.9

Neumjerenost se kroz literaturu i kroz povijest uspoređivala s razno-raznim životinjama, ni krivima, niti dužnima. Čovjek i danas govori iz svoje glave ili vino progovara iz njega. Netko se smije, netko plače, netko vrijeđa, netko bi se tukao, netko bi pjevao, a umjerenost je lako postaviti u zadatak dizajnerima, prije svega. Neodložnim zadatkom smatram izradbu čaša od četiri cijela i dvije - tri desetine decilitra koje bi se na cijeloj Zemlji, a posebno u gostionicama, uvele u uporabu. To je, otprilike, onolika količina pića koju popije čovjek u najvećim trenucima žeđi. I to je mjera. Današnji ateisti, naravno, prema ovome nemaju nikakva osjećaja. Uzalud je i tražiti takvo što od ljudi bez srca.10

Na svijetu je napisano puno knjiga i sve bi ih valjalo pročitati. Knjiga je toliko bogatstvo i tolika veličina da je ne može priprosti čovjek napisati. Knjigu može pojmiti samo mozak u punom smislu te riječi i prema tome, svaki je kodeks ili rotulus hvale vrijedan i svaku knjigu treba pustiti kroz ruke i um. Ipak, rijetko vam može dopasti čitanja nešto tako zatvoreno, do kraja izrečeno i mudro, kao što su knjige Heinricha Eduarda Jacoba i netom citiran detalj od BŽle Hamvasa. Vjerujte, to je sociološka, kulturološka, religiozna, civilizacijska i svekojaka koincidencija, ali nikako ne namjera, da prva priča o kruhu, a druga o vinu. Tu je kraj. Prepustimo se detaljima Filozofije vina, pa pokušajmo nagodinu nešto tome dodati svojega! Voda je praelement. Najprije: voda se pretvara u vino; a zatim: vino u krv. Voda je materija, vino duša, a krv je duh. Iz materije duša, iz duše duh, ovu dvostruku pretvorbu svi moramo na zemlji proživjeti.11

Zlatno doba nije povijesno razdoblje nego stanje, i zato opstoji u svim vremenima; jedino ovisi o tome postoji li netko tko će ga oživotvoriti. Saturn je simbol velikog praiskonskog rajskog poretka. Zato se planeta veže s brojem tri koji je broj mjere. Također i s vinom, koje izdiže čovjeka iz ovog poremećenog svijeta, da bi ga se ponovo smjestilo u stanje zlatnnog doba.12

Što je vino? Hijeratička maska. Nešto što je iza. Nešto što posjeduje neograničen broj maski, i istodobno živi iza maske Merkura, zlata, tona f i crvene boje, što je u istom času knjiga, govor, smijeh žene, naočale ili pečena patka.13

Razlikujemo plavokosa (bijela) i tamnokosa (crna) vina; zatim muška (suha) i ženska (slatka); razlikovati se može čak i sopran, alt, tenor, bas, jednoglasna i višeglasna, kao i simfonijska vina. Ali ja ih običavam dijeliti na solarna (sunčeva), lunarna (mjesečeva) i astralna (zvjezdana) vina. Na vina se, inače, mogu vrlo jednostavno primijeniti svakovrsna razlikovanja. Postoji, na primjer, logičko i mističko vino, slikovno i zvučno, protočno zdesna ulijevo i slijeva udesno...14

Moja glavna postavka anatomije zanosa glasi: ljubav je korijen svakog zanosa. Vino je tekuća ljubav, dragi kamen je kristalizirana ljubav, žena je živo biće ljubavi. Dodam li tome cvijeće i glazbu, tada doživljavam kako ljubav titra u bojama, pjeva i miriše i živi, i mogu je pojesti i popiti.15

... tajna žene jest u mirisu njena tijela... Žensko tijelo sadrži beskrajno više ulja i baš zbog toga je lakše, jedinstvenije, genijalnije, naposljetku i duhovnije od muškog tijela. Rascvjetalost ženskih oblika neposredna je posljedica bezgraničnog bogatstva čarobnih ulja. Da, onaj tko bi po mogućnosti htio steći više neposrednog iskustva o uljima, taj ni u kojem slučaju ne bi smio iz toga izostaviti ženu. Udahnemo li miris ženskih usana, pred nama će se razotkriti sve što je u njemu: lukavost, brbljavost, izazovnost, zavoodljivost, slatkoća, nesvjestica, zanos, vatra, vrtlog, blistanje, zloća, otrov, podlost, žudnja. Sve su to maleni geniji koji kipte u mirisu usana. ... Nakon svega ovoga, sada se već lako može zaključiti što mi je namjera reći o vinu. Svako je vino jedinstveno. U svakom vinu (vrsti, godištu, podneblju, tlu, dobi) živi neponovljiv i nepatvoren osobni genij. Njegov materijalizirani lik jest ulje. Njegova maska. Svaki dio ženskoga tijela ima zaseban miris i on se ne može s drugim pobrkati. Zašto? Jer u svakom od njih prebiva uvijek drugi mali demon. Vino je uljem sadržajno duhovno piće. U svakom vinu živi mali anđeo koji ne umire kada ga čovjek ispije, već se pridružuje neizmjernom mnoštvu malih vila i anđela... I stoga ja kažem: jedna čaša vina ateistički je salto mortale.16

Zakon ljubavi jednak je zakonu pijenja: bilo kada, bilo gdje i bilo kako. No, kako ovdje tako i ondje, važne su sve okolnosti. Narav vinu određuje godišnje doba i doba dana. Postoji lijeno vino, koketno vino, pričljivo vino, tragično vino. Najveća je neosjetljivost, na primjer, piti dramatično vino za vrijeme ugodnog obiteljskog ručka. Isti je takav neukus piti na službenoj svečanosti pohotno vino.17

Vino je čudo u kontaktu s ljudima i s bogovima. Dolazeći od Boga i podižući osjetila, izoštravajući senzore do tankoćutnosti, neminovno se veže uz drugo značenje ili drugo ime Boga, a to je ljubav. Bez nje, bez erosa stvaranja i mišljenja nema niti umjetnosti, a ona može jedino pokazati drugu stranu svoga iskona ili drugu stranu ljubavi, svejedno. Možda sama izložba ponudi nove misli o vinu, pa bismo njih mogli interpretirati u slijedećem katalogu, kad ponovno dođe sveti Martin iduće godine, koja bi mogla i morala biti slađa nego što je ova.

* *Na najopćenitiju temu ili motiv vina u likovnosti, pozvani su, a nisu se odazvali, slijedeći autori: Lovro ARTUKOVIĆ, Darko BAKLIŽ, Alem BIOČIĆ, Hrvoje BOŠNJAK, Boris BUĆAN, Jozo JANDA, Stjepan JOZIĆ, Zlatko KAUZLARIĆ ATAČ, Tihomir LONČAR, Joza i Dubravko MATAKOVIĆ, Nikola MATIJEVIĆ, Marijana MULJEVIĆ, Edo MURTIĆ, Goran PETRAČ, Rudolf SABLIĆ, Mile SKRAČIĆ, Mladen STILINOVIĆ, Fadil VEJZOVIĆ, Zlatan VRKLJAN. Slijedeće godine ne smijemo zaboraviti Ivana Kožarića, Julija Knifera, Vladu Kristla, Slavka Šohaja, Munira Vejzovića, Zorana Durbića...

1 Petronije Arbiter, SATIRIKON ILI VRAGOLASTE PRIPOVIJESTI, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1986. str. 289
2 Heinrich Eduard Jacob, 6000 GODINA KRUHA, Kultura, Zagreb 1957. str. 84
3 V. Tiloh, RELIGIOZNI OBIČAJI, OBREDI I SIMBOLI BLISKOG ISTOKA I JUDAIZMA, u, RELIGIOZNI OBREDI OBIČAJI I SIMBOLI, Rdnička štampa, Beograd 1980. str. 267
4 Isto, str. 275
5 Isto, str. 278
6 Mihail Bahtin, STVARALAŠTVO FRANSOA RABLEA I NARODNA KULTURA SREDNJEG VEKA I RENESANSE, Nolit, Beograd 1

978. str. 178 - 179
7 Isto, str. 89
8 Mudr. 23, 29 - 34
9 Petronije Arbiter, SATIRIKON ILI VRAGOLASTE PRIPOVIJESTI, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1986. str. 131
10 Bula Hamvas, FILOZOFIJA VINA, Ceres, Zagreb 1993. str.
11 Isto, str. 113
12 Isto, str. 31
13 Isto, str. 33
14 Isto, str. 67
15 Isto, str. 75
16 Isto, str. 56 - 57

17 Isto, str. 107 - 109



IZLOŽBE SLIKA U VINU: PRVA, DRUGA, TREĆA, ČETVRTA, PETA, ŠESTA, POČETNA
SKUPNI POPIS AUTORA,
Patrik Ervell’s latest collection is ironically titled “Software”ADIDAS ORIGINALS TUBULAR SHADOW. In the notes from the presentation, Ervell says he was “interested in developing tension between nostalgia and sci-fi,NIKE ZOOM WINFLO 3” and even included ‘90s cyberpunk amongst his influences. Ervell developed this point of view by creating an imaginary software company called Idegen software systems. He then re-appropriated the company’AIR JORDAN XXXI MENs logo in several of the collection’s garments. Elsewhere,MBT TARIKI MEN mohair coats with oversized lapels made an appearance alongside mock neck tees,NIKE AIR JORDAN RETRO 5 police-inspired ribbed sweaters,MBT FORA GTX WOMEN flight bombers, and polyurethane leather coats. The setting was also suitably dystopian, and the resulting ambiance was something akin to if the creators of Deutschland ’83 and Hackers met up and decided to create a collection… We mean that as a compliment.Yesterday afternoon,JORDAN CP3 IX MEN artist JR spent the day working on his latest collaborative piece with Daniel Arsham in Greenpoint,NIKE AIR MAX 90 Brooklyn,MBT KIMONDO GTX MEN NYC. Connecting the lines between art, architecture, dance and theater, Daniel Arsham has been known to subvert existing architectural structures in unconventional,NIKE CLASSIC CORTEZ NYLON playful ways; confusing and confounding the expectations of space and form. Source: Street Art News .